U sledećem koraku dogovorili smo način vršenja inspekcije, poslali uzorke, postojeću dokumentaciju i definisali pitanja plaćanja usluge. Opredelili smo se za jedan od njihovih standardnih metoda inspekcije za ovakav tip proizvoda.

Ovaj metod podrazumeva da u trenutku kada je 80% robe spakovano i spremno za transport, agent SGS-a vrši ispitivanja tako što po principu slučajnog uzorka kontroliše određenu količinu spremljenih proizvoda. U našem slučaju to je bilo 500 kom. parketnih daščica i 200 kom. sokle.

Po izvršenoj kontroli SGS je poslao izveštaj iz koga se jasno videlo da parket po dimenzijama, teksturi i strukturi odgovara poslatom uzorku a da postoje odstupanja u boji, što smo prihvatili jer je to uobičajeno za ovu vrstu proizvoda. Međutim, sokla je bila drugačijeg poprečnog preseka. Lokalni agent SGS-a iz Kine nam je uz izveštaj poslao digitalne fotografije pripremljene sokle i tražio odgovor da li može da izda sertifikat da proizvod odgovara našim zahtevima. Konsultovali smo klijenta i doneli odluku da ovakvu soklu ne prihvatimo. Sa kineskim proizvođačem je dogovoreno da se rok isporuke pomeri za dve nedelje (rok u kome je on mogao da proizvede elemente sokle kakvi su i ugovoreni), a troškovi nove inspekcije SGS-a pali su na njegov račun.

Prilikom sledeće inspekcije roba je zadovoljila po svim parametrima za koje smo tražili kontrolu i ceo posao je uspešno završen.

Ono što čitaoca sigurno zanima je cena ovakve usluge. Obzirom da možda nije korektno reći tačnu cenu, reći ću da je ona bila reda veličine nekoliko hiljada švajcarskih franaka, što je bilo sasvim prihvatljivo s obzirom na vrednost celog posla i na moguće rizike koje nosi posao sa nepoznatom kompanijom.
www.sinisavuckovic.com
Ovaj tekst napisan je pre oko sedam godina za jedan naš časopis, ali nikada nije objavljen. Smatram da i danas može biti zanimljiv. U vreme kada smo angažovali kompaniju SGS ona nije imala svoje predstavnike u Srbiji pa smo sve dogovarali preko njihove centrale u Švajcarskoj, pretpostavljam da danas sve ide mnogo lakše…
Jedno iskustvo sa kontrolom kvaliteta - SGS

Kompanija u kojoj sam bio angažovan je za svog klijenta, za projekat u Beogradu, posredovala na pronalaženju proizvođača i uvozu bambusovog parketa u ukupnoj količini od četiri kontejnera. Internetom smo kontaktirali proizvođače i prodavce iz celog sveta i najpovoljnijeg proizvođača pronašli u Kini. Proizvođač nam je vrlo profesionalno odgovorio na sva pitanja i poslao uzorke brzom poštom. Međutim, s obzirom da sa proizvođačem nismo imali nikakvo prethodno iskustvo, opravdano smo brinuli da li će materijal koji dobijemo biti tog kvaliteta kao što su poslati uzorci i u količinama koje smo ugovorili. Zbog toga smo se odlučili da angažujemo kompaniju SGS za kontrolu kvaliteta i količine isporučenog materijala. Sa proizvođačem je dogovoren način plaćanja L/C (akreditiv), a jedan od uslova za naplatu je bio i sertifikat kompanije SGS.
Švajcarska kompanija SGS osnovana je 1878. godine i danas je jedna od najvećih kompanija u svetu na polju kontrole kvaliteta i izdavanja sertifikata. Potpuno nezavisna, SGS se ne bavi proizvodnjom, trgovinom ni finansijskim poslovima što obezbeđuje njihovu objektivnost. Mreža SGS-a obuhvata oko 140 zemalja, 850 ofisa, 330 laboratorija i preko 30 000 zaposlenih.

Prvi kontakt sa SGS-om ostvaren je sa njihovom centralom u Ženevi. U prvom pismu dali smo kraći opis proizvoda koje želimo da uvezemo iz Kine i za koje parametre posebno želimo da izvršimo kontrolu. U pitanju su bili sledeći proizvodi:
-Parket od bambusa dimenzija 15x96x960mm sa vertikalnom strukturom, završno obrađen i spreman za ugradnju;
-Sokla za parket, od bambusa 15x80x1000mm.

Posebno nas je interesovalo da se kontrolom utvrde podaci o dimenzijama i vlažnosti materijala kao i odstupanja u teksturi, strukturi i boji u odnosu na uzorak. Nismo zahtevali laboratorijska ispitivanja.
Plaćanje akreditivom (letter of credit - L/C) koristi se kada posluju partneri koji nemaju poverenje jedan u drugog. Banka jednog partnera je “A” i ona treba za svog klijenta da plati uslugu ili robu partneru čija je banka “B”, ali tek pošto se uveri da je ispunjeno ono što je njen klijent ugovorio. Banka “B” želi da bude sigurna da će joj banka “A” uplatiti novac kada njen klijent preda ugovorenu robu. Zbog toga banka “A” i banka “B” pronalaze renomiranu banku “C” u koju obe imaju poverenja. Banka “A” uplaćuje novac banci “C” koja će taj novac proslediti banci “B” kada budu ispunjeni određeni uslovi, koje dokazuje banka “B”. U našem slučaju uslov za transfer novca iz banke “C” u banku “B” kineskog partnera je bila potvrda da je pošiljka utovarena na brod i sertifikat kompanije SGS.

L/C obavezno treba da je:

1. neopoziv (irrevocability)
2. prenosiv (transferable)
3. deljiv (divisible) i
4. potvrđen (confirmed).
Smatram da je interesantno i to da je ceo posao, dakle sva korespodencija sa kineskim proizvođačem i kompanijom SGS, završen preko interneta, tj. obavljen je samo jedan telefonski razgovor.

Decembar, 2011